Rise up this mornin’,
Smiled with the risin’ sun,
Three little birds
Pitch by my doorstep
Singin’ sweet songs
Of melodies pure and true…
…i sta bolje ide uz miris proleca od reggae zvuka
Latest Entries »

Da li je laz dobra ili losa?
Ja biram zivot bez lazi pa i onih tzv.belih. Mislim da se uvek moze naci nacin za komunikaciju i uopste medjuljudske odnose sa iskrenim stavom, bez da se povrede necije emocije.Reci nekome da nesto jeste i klimati glavom a zapravo imati potpuno suprotan stav je besmisleno. To samo u prvi mah deluje kao ispravna odluka sa svrhom da se mozda ublazi neciji unutrasnji konflikt ali to je samo bezanje od istine koja kad tad saceka i sa kojom se mora suociti. Laz ne treba da bude usluga,od nje se ne moze osecati bolje, jos jedna mala bela laz vodi u drugu i tako se samo nagomilavaju, svesno ili ne, unutrasnji sukobi.
Konacno sam se do’vatila racunara
da napisem par reci odusevljenja sa koncerta “Kanda Kodža i Nebojša” , koji se odrzao u Tremi prosle subote.To je zapravo bila promocija albuma “Deveti život”.

Iako mislim da ovakav bend zasluzuje mnogo vecu posecenost, predpostavljam da je visoka cena karte bila razlog ne bas velikog broja ljudi.
Svirka je prilicno kasnila zbog nesto duzeg trajanja predstava snp-a. Inace, moje skromno misljenje je da “Trema” kao prostor nije najsrecnije resenje.
Predgrupe su pocele negde oko 23h a nesto posle ponoci i fenomenalni KKN.
Svirka je bila vise nego odlicna, zvucali su kao na albumu a atmosfera je bila potpuno pozitivna i razigrana. Posle otprilike dva sata dobro prihvacene svirke, pevac Oliver je izasao na bis i sam uz gitaru otpevao jos jednu pesmu.
Uzivali smo u svakom ritmu, sjajnim tekstovima i neobicnoj interpretaciji.
Nadamo se cescim svirkama u ns-u, ali u nekom boljem prostoru…..
U gotovo praznoj, velikoj sali bioskopa Arena odgledali smo film “Who the fuck is Milos Brankovic” . I pored toga sto je ispred Nas sedeo stariji covek koji je s’ vremena na vreme ispustao cudne zvuke, film je apsolutno uspeo da zaokupi moju paznju svih 90 min. Da ne pricam sada o radnji, najbolje da sami pogledate (zaista preporucujem) pohvalila bih samo glumu Milosa Vlalukina koji je apsolutno uspeo da prenese emociju, prosto sam osetila svu napetost i teskobu i Nadu Sargin cija je i sama pojava bila dovoljna.
Eksplicitne scene koje toliko pominju, tu su cisto da oboje ovaj crno-beli film, ali nista znacajno, nekako su mi stvari izmedju tih likova ostale nedorecene…
To je neki moj dozivljaj, u svakom slucaju MUST SEE MOVIE, jer je retko dobar domaci film!





